Tri dječaka, optužena da su ukrali lubenice, bili su u sudnici i nervozno stajali pred sucem, očekujući najgore, budući da je sudac bio poznat kao strog čovjek.
Sudac je bio i dobar odgojitelj. Udarivši sudačkim čekićem, reče: “Neka onaj, ovdje od prisutnih, koji kao dječak nije ukrao ni jednu lubenicu, digne ruku.” Čekao je da tkogod digne ruku. Sudski službenici, policajac, gledatelji – i sam sudac – držali su ruke na stolu ispred sebe.
Zadovoljan da u sudnici nitko nije podigao ruku, reče: “Slučaj je završen.”